Usprkos sve većem naglasku na važnosti ravnoteže između poslovnog i privatnog života, novi podaci otkrivaju paradoks: zaposlenici koji se trude očuvati tu ravnotežu često bivaju percipirani kao manje predani i manje podobni za promaknuće, čak i kada im se takvo ponašanje izričito preporuča.
Zaposlenici koji primjerice tijekom vikenda postave automatsku poruku ili ne odgovaraju na e-mailove tijekom godišnjeg odmora, često se doživljavaju kao manje dostupni, a time i manje posvećeni poslu. Ovaj fenomen istraživači nazivaju "paradoks odvajanja". U prijevodu, što se zaposlenik više mentalno i fizički odvaja od posla u svoje slobodno vrijeme, to ga se strože vrednuje, piše Fast company.
U eksperimentima gdje su menadžeri procjenjivali izmišljene zaposlenike (s različitim stupnjem "odvajanja"), oni koji su postavili granice u slobodno vrijeme doživljeni su kao fokusiraniji, manje izloženi stresu i skloniji manjim razinama sagorijevanja, ali istodobno i manje predani te s manjim šansama za napredovanje.
Isti rezultati potvrđeni su i kada su menadžeri opisivali stvarne članove svojih timova. U konačnici, zaposlenici koji prakticiraju čak i umjerene mjere zaštite svog slobodnog vremena, percipirani su kao manje lojalni i manje ambiciozni.
Zanimljivo, istraživači nisu pronašli značajne razlike u ocjenama temeljem dobi, spola ili etničke pripadnosti, što ovu pojavu čini još važnijom.
„Kazna za odvajanje“ može imati jednako, ako ne i veće posljedice od poznatih oblika radne diskriminacije“, upozoravaju autori.
Zaposlenici trebaju odmor, ali ga ne dobivaju
Uz sve veće stope stresa i sagorijevanja na poslu, potreba za pravim odmorom nikada nije bila veća. No istraživanja pokazuju da zaposlenici sve teže uspijevaju isključiti se. Prema nedavnom istraživanju u SAD-u, dvije trećine radnika ne uspijeva se isključiti tijekom godišnjeg odmora, a više od polovice imalo je konflikte s bliskim osobama zbog toga što su bili dostupni i na odmoru.
Samo 4 % zaposlenika zaista je ostavljeno na miru tijekom odmora, ostali su zatrpani porukama, pozivima i e-mailovima.
„Radnicima se govori da uzmu godišnji, a zatim ih se prekida čim to učine. To uzrokuje osjećaj krivnje, tjeskobe, nesanice i na kraju sagorijevanje“, ističe stručnjakinja za prevenciju burnouta Thalia-Maria Tourikis.
Odmor kao investicija, a ne privilegija
Novo istraživanje sugerira da koristi godišnjeg odmora za zaposlenike, ali i za poslodavce, daleko nadmašuju ono što se dosad pretpostavljalo. Studija sa Sveučilišta Georgia pokazuje da energizirajući učinak odmora traje u prosjeku čak 43 dana, a glavni čimbenik za dugotrajnu korist je upravo psihološko odvajanje od posla.
Zaposlenici koji se tijekom odmora uistinu isključe, bez provjere e-maila, komunikacije s kolegama ili razmišljanja o poslu, imaju znatno veće i dugotrajnije koristi za svoje zdravlje i dobrobit.
S druge strane, oni koji osjećaju pritisak stalne dostupnosti, čak i samo s povremenim e-mailovima ili porukama, teže se psihički isključuju, što umanjuje pozitivne učinke odmora.
Želimo produktivne ljude, ali im ne damo da se odmore
Menadžeri često žele poboljšati učinkovitost i moral svojih zaposlenika, no istovremeno potiču kulturu dostupnosti koja tome izravno proturječi.
"U trenutku kada tražite od zaposlenika da 'samo još nešto naprave' u slobodno vrijeme, dugoročno štetite njihovom zdravlju, učinkovitosti i lojalnosti", upozorava psiholog Ryan Grant.
Ako želimo zdravije, otpornije i produktivnije zaposlenike, vrijeme je da prestanemo glorificirati stalnu dostupnost i napokon počnemo poštovati slobodno vrijeme.
Izvor: Fast company