Smatrati sebe perfekcionistima možda zvuči kao dobra stvar. Na kraju krajeva, što je loše u tome da ciljamo visoko?
No kada potraga za savršenstvom počne uzrokovati stres, odgađanje i sumnju u sebe, to može postati pravi problem. Mnogi od nas bore se s perfekcionizmom, a da toga nisu ni svjesni. Razumijevanje što ga pokreće prvi je korak prema oslobađanju.
Postoji mnogo razloga zbog kojih razvijamo perfekcionističke sklonosti – od iskustava iz djetinjstva do osobina ličnosti i mentalnog zdravlja. U ovom tekstu istražujemo glavne uzroke perfekcionizma i kako ga možemo prevladati, prenosi zaposlena.hr.
Što je perfekcionizam?
Perfekcionizam je sklonost postavljanju pretjerano visokih standarda – sebi i drugima. Kao perfekcionisti, često težimo izuzetno visokim, krutim i “besprijekornim” ciljevima u različitim aspektima života: obrazovanju, karijeri, izgledu, moralu i financijama.
Kako perfekcionizam utječe na naš život?
Ako ga ne prepoznamo i ne stavimo pod kontrolu, perfekcionizam može negativno utjecati na naše mentalno zdravlje, odnose i profesionalni razvoj. Evo nekoliko ključnih problema:
Poteškoće s upravljanjem vremenom
Iako zvuči paradoksalno, perfekcionisti često odgađaju obaveze. Strah da nećemo nešto napraviti dovoljno dobro može nas zakočiti, a opsesija savršenstvom potrošiti previše vremena na nepotrebne detalje.
Napeti odnosi
Naša očekivanja mogu opteretiti odnose. Pretjerana potreba za potvrdom, kritičnost ili stavljanje posla ispred najbližih lako dovode do tenzija.
Povećan stres
Težnja stalnoj izvrsnosti iscrpljuje. To može dovesti do kroničnog stresa i emocionalnog izgaranja.
Problemi sa spavanjem
Ako ne možemo zaspati razmišljajući o pogreškama koje smo napravili tijekom dana, moguće je da perfekcionizam narušava naš san. Osjećaji srama i krivnje dodatno pogoršavaju stvar.
Rizik za mentalno i fizičko zdravlje
S vremenom, kronični stres izazvan perfekcionizmom može rezultirati depresijom, anksioznošću, iscrpljenošću i drugim zdravstvenim problemima.
Što uzrokuje perfekcionizam?
Ne postoji jedan uzrok perfekcionizma – često je riječ o kombinaciji psiholoških, obiteljskih i društvenih faktora:
* Visoka očekivanja roditelja – Ako smo u djetinjstvu pohvaljivani samo kada smo bili iznimni, mogli smo naučiti da vrijedimo samo kad postižemo.
* Strah od neuspjeha – Greške vidimo kao osobne poraze, a ne kao prilike za rast.
* Kritike ili pretjerane pohvale – Oba ekstrema mogu stvoriti pritisak da nikada ne smijemo pogriješiti.
* Potreba za kontrolom – U nesigurnim okolnostima, težimo savršenstvu kako bismo osjetili kontrolu.
* Društvene usporedbe – Na društvenim mrežama lako je povjerovati da svi drugi žive “idealne živote”.
* Prošli uspjesi – Ako smo ranije često uspijevali, osjećamo pritisak da to stalno ponavljamo.
* Mentalno zdravlje – Perfekcionizam je često povezan s anksioznošću, OCD-om ili ADHD-om.
Kako prestati biti perfekcionisti?
Dobra vijest je da se možemo osloboditi destruktivnog perfekcionizma. Evo nekoliko korisnih koraka:
*Preispitajmo svoje misli – Jesu li realne? Očekujemo li od drugih isto što i od sebe?
* Postavljajmo dostižne ciljeve – Fokusirajmo se na napredak, a ne na savršenstvo.
* Dopustimo si pogreške – One su sastavni dio učenja.
* Cijenimo trud, a ne samo ishod – Vrijednost se ne mjeri samo rezultatima.
* Smanjimo usporedbe s drugima – Tuđi uspjesi ne umanjuju naše.
* Vježbajmo samosuosjećanje – Budimo nježni prema sebi kao prema prijatelju.
* Potražimo podršku – Razgovor s terapeutom ili bliskom osobom može otvoriti put prema zdravijem razmišljanju.
Zaključak
Perfekcionizam nije samo želja da budemo bolji – često je ukorijenjen u strahovima, pritiscima i iskustvima iz prošlosti. Iako nas ponekad može motivirati, češće nas sputava. Najvažnije je pronaći ravnotežu: težiti izvrsnosti bez da se gušimo u osjećaju da nikada nismo dovoljno dobri.
Jer budimo iskreni – nitko nije savršen. I to je sasvim u redu.
Izvor: zaposlena.hr
