Hoćemo li u budućnosti sastanke odrađivati putem virtualne stvarnosti ili ćemo, poput članova Jedijskog Vijeća, sastancima prisustvovati u hologramskom obliku ili ćemo ih u potpunosti izbaciti? Teško je reći. Ako je vjerovati stranim medijima, hologramski i virtualni sastanci i nisu toliko nerealni. Kada bi sa sigurnošću mogli reći što naš čeka u budućnost, život bi nam (vjerojatno) postao dosadan. Na našu sreću (ili žalost) život će nam, bar još neko vrijeme, i dalje biti misteriji.
Unatoč općem životnom misteriju, neke trendove ipak možemo predvidjeti. Mali uvid u moguću i vrlo vjerojatnu budućnost ljudskih potencijala na svom predavanju “HR od 2012. do 2022. s pogledom na budućnost” dala nam je Mihaela Smadilo, iskusna liderica i direktorica ljudskih potencijala.
Na samom početku predavanja Smadilo nas je vratila u ne tako daleku prošlost, točnije u 2012. godinu. Kako navodi, bila je to prilično uzbudljiva godina. Počela je zanimljivo kada se Costa Concordia nasukana na hrid. U tome trenutku znali smo kako nas ta godina neće “razočarati”. Iste te godine otkrivena je i Božja čestica, slavili smo godišnjicu Occupy Wall Street pokreta, a imali smo i Olimpijske igre u Londonu. Trenutak je to u povijesti u kojem su kompanije drastično rezale svoje troškove, dok su mladi sve teže dolazili do posla. Tlo se treslo pod nogama srednjeg menadžmenta, a HR sektor te je godine pratio trendove poput talent acquisitiona i mobilityja te social networkinga. Ako malo bolje pogledamo, iste te godine krenuli su i prvi koraci employer brandinga. Danas, prema njenim riječima HR i dalje koristi neke od tih alata, ali ono na čemu najviše rade stručnjaci ljudskih potencijala je employer branding kompanija kao i razvoj različitih oblika benefita s kojima zadržavaju i privlače nove radnike. U ovom trenutku vidljiv je i smijer budućeg kretanja HR zajednice.
“U budućnosti nas očekuje individualni pristup ljudima. Svaka kompanija, pa i ona najmanja morat će imati svojevrsni evolucijski ciklus u kojem su ljudi glavni fokus”, kazala je.
Na tom će nam putu najviše pomoći tehnologije. Točnije, one sitne, svakodnevne zadatke koji nam oduzimaju vrijeme prepustit ćemo računalima i programima. U tome će trenutku HR-ovci imati dovoljno vremena da se posvete svakom članu svoje zajednice. Uz to, uključivost, predanost i održivost bit će glavne smjernice, dok će hiperpersonalizacija postati glavna zadaća HR-a.
“S uvođenjem novih tehnoloških rješenja, odnosno automatizacijom svakodnevnih, malih poslova možemo krenuti već danas. Postoji toliko različitih rješenje. Ono što HR-ovci moraju napraviti je tražiti sredstva i pokazati kompaniji da su takvi alati potrebni”, kazala je i zaključila kako je tajna uspjeha u sinergiji svih članova i odjela pojedine kompanije.
