Once upon a time…
Sjećate li se ovog uvoda? Riječi su to koje nam bude tople uspomene iz djetinjstva jer su nas upravo one često uvodile u najljepše priče kojih se i danas s veseljem i osmijehom na licu sjetimo.
Tako bi, ako možemo biti toliko slobodni, mogla započeti i ova današnja priča. Životna je to priča o uzajamnom poštivanju, ljubavi, suradnji i odnosu koji se rijetko viđa u sada već užurbanom svijetu, punom promjena i nejasnoća. Priča je ovo o 72-godišnjaku koji je svoj život odlučio posvetiti ljudima jer kako kaže: “Ljudima ne treba puno. Dovoljno je da im pružite toplu dobrodošlicu i iskreni osmijeh kako bi svoj i njihov dan učinili boljim”.
Njegovo ime je Duško Vrzić, a ljubav prema ljudima, Kvarneru, turizmu, ali i hotelijerstvu razlozi su zbog kojih je odlučio zamrznuti mirovinu i krenuti u daljnju avanturu. Kao vjernog partnera u svom naumu da gostima pruži pravu i iskrenu dobrodošlicu, pronašao je Liburnia Riviera Hotele s kojima je gotovo pet desetljeća.
Njihova avantura započela je davne 1974. godine (možda i malo ranije), kada je tada mladi Duško započeo svoju karijeru kao vozač nabave u tadašnjem Hotelu Kvarner. Bio je to posao na kojem se brinuo o vozilima gostiju, po potrebi ih prevozio, a ponekad je dostavljao i potrepštine za hotel. Nekoliko godina kasnije, točnije 2000. godine, njegovo radno mjesto se ukinulo, a on je postao nosač prtljage Hotela Imperial. I baš poput lika iz filma, Duško je utjelovio ulogu koju često viđamo u romantičnim komedijama na ulasku u elitne hotele.
“Pa možda i jesam poput lika iz filmova, ali ovaj posao morate imati u srcu. Mi smo prvi dodir gosta s hotelom i prva pomoć prije samog ulaska u hotel, ali i odlaska”, istaknuo je Duško Vrzić.
Kako objašnjava, ništa mu nije teško učiniti za gosta te im je zajedno s kolegama uvijek na raspolaganju.
“Osoba sam koja mora biti u pokretu i za mene je ovo posao iz snova. Ponekad volim reći da sam ja mali kotačić u velikom lancu, kako turizma na Kvarneru tako i Liburnia Riviera Hotela”, kazao je.
Kroz svoj radni vijek naučio je četiri strana jezika (slovenski, talijanski, njemački i engleski). Iako ih ne zna perfektno dodaje kako je to i više nego dovoljno da gostima pruži ugodnu dobrodošlicu u hotel.
“Najsretniji sam kad mi gosti kažu da im je drago što smo tu te da će se ponovno vratiti u naš hotel. Nikada neću zaboraviti Summit balkanskih zemalja kada me je jedan od predsjednika osobno odabrao da budem njegov vozač i voditelj po hotelu. Meni je to bio dokaz da svoj posao radim kako treba”, dodaje.
Mladima je poput mentora i oca
Kao najstariji član svog tima za mlađe kolege ima samo riječi hvale, dobro se slažu, a generacijski jaz u njihovom slučaju ne predstavlja problem. Uvijek je tu za njih, a često ga zapadne i uloga mentora.
“Uvijek im govorim da me pitaju što god ih zanima. Ponekad me ponesu godine mog iskustva pa ih savjetujem da svakog gosta pozdrave i pruže im pomoć. Trudim se da ih ne gnjavim, ali svoja znanja i iskustva im želim prenijeti. Sve u svemu sve, skup vam je to dragih ljudi”, rekao je kroz smijeh.
Dokaz je da čovjek uistinu je ključ uspjeha
Duško je uistinu, kako i sam kaže, dijete Liburnia Riviera Hotela. U svom radnom vijeku ugostio je, ali i ispratio na tisuće ljudi, od najvećih državnih uzvanika pa sve do onih najmlađih gostiju. Od svog poslodavca primio je nagradu za djelatnika mjeseca i godine, ali sada je zaslužio i ono najveće priznanje Hrvatske turističke zajednice - Čovjek je ključ uspjeha. Prestižna je to nagrada svim turističkim djelatnicima kojoj je cilj podizanje kvalitete usluga i gostoljubivosti djelatnika u turizmu i ostalim djelatnostima povezanim s turizmom, što izravno utječe na podizanje stupnja zadovoljstva gostiju, širenje pozitivnog imidža hrvatskog turizma te ukupnog doživljaja Hrvatske kao poželjne turističke destinacije.
“Ova nominacija predstavlja mi veliku čast. Volim posao koji radim i radit ću ga dok god to budem mogao. Smatram kako je rad s ljudima i rad u turizmu. Radite ono što volite jer jedino će tako ljudi oko vas osjetiti onu pravu dobrodošlicu i toplinu koju im želite pružiti”, zaključio je Duško.
