Rad na daljinu iz bilo koje zemlje svijeta, odnosno digitalno nomadstvo, trend je koji ne jenjava. U SAD-u, državi u kojoj se najveći postotak stanovnika odlučuje na takav oblik rada, lani je zabilježeno nešto više od 18 milijuna digitalnih nomada, 4,6 posto više nego 2023., pokazuje izvješće američke platforme MBO Partners. Podaci portala nomads.com, najveće platforme koja okuplja zajednicu onih koji rade na daljinu iz drugih država, govore o još većem broju. Prema tim podacima, iz SAD-a dolazi čak 47 milijuna digitalnih nomada, odnosno 43 posto od njihova ukupnog broja, prenosi poslovni.hr.
Upravo su Amerikanci, uz Ruse i Ukrajince, najbrojniji digitalni nomadi u Hrvatskoj koja se ubraja u omiljene destinacije pripadnika oblika rada koji je nastao ranih 2000-tih s razvojem tehnologije, a bum doživio u pandemiji. Platforma nomads.com pokazuje da smo s ocjenom 4,6 druga najomiljenija destinacija digitalnih nomada na svijetu, odmah iza Japana koji je ocijenjen s 4,8. Usto, Dubrovnik je 6. top destinacija u koje digitalni nomadi najviše žele ići.
Međutim, prema službenoj statistici Ministarstva unutarnjih poslova, koje digitalnim nomadima od 2021. godine izmjenama Zakona o strancima odobrava zahtjeve za privremeni boravak, u Hrvatskoj broj takvih zahtjeva – pada. U odnosu na trenutačno rekordnu 2023., kada je predano 1485 zahtjeva za privremeni boravak digitalnih nomada, lani je taj broj pao 25 posto, na 1114. Doduše, odobreno ih je više nego 2023. (626 prema 532) ali manje nego 2022., kada je od 1223 zahtjeva odobreno njih 780. Od kada je Hrvatska uvela vize za digitalne nomade, najveći interes za privremeni rad i život u Hrvatskoj pokazuju Rusi, Ukrajinci, Amerikanci te Britanci.
Spor internet na otocima
Iz udruge Digitalni nomadi Hrvatska (DNA), na čijem je čelu poduzetnik Jan de Jong, ističu da broj zahtjeva za privremeni boravak digitalnih nomada ne daje pravu sliku njihovog ukupnog broja u Hrvatskoj.
“Ne apliciraju za vizu svi radnici na daljinu koji dolaze u Hrvatsku jer mnogi tu ostaju kraće od onoga što im je zakonski omogućeno. Prema podacima platforme nomads.com digitalni nomadi u Hrvatskoj u prosjeku ostaju 69 dana. To znači da možda imamo manje zahtjeva za privremeni boravak, ali i stabilan protok radnika na daljinu koji nisu dio statistike. Važno je za naglasiti da zahtjev za privremeni boravak predaju samo državljani trećih zemalja koji u Hrvatskoj žele ostati dulje od tri mjeseca, dok državljani s putovnicom EU-a ne moraju tražiti vizu”, objašnjavaju iz udruge DNA Hrvatska, dodajući da su nomadi jako mobilni i teže svoje vrijeme u Hrvatskoj kombinirati s destinacijama u regiji, poput Srbije, Crne Gore, Albanije i Gruzije. “Ta fleksibilnost dio je načina života”, kažu iz udruge koja radi na povezivanju digitalnih nomada s lokalnom zajednicom. Dodaju i da Split, Dubrovnik, Zagreb, Rijeka i Zadar, nastavljaju privlačiti digitalne nomade dok Istra te otoci Brač, Hvar i Korčula postaju vrlo popularni.
Milana Martinović Koprivnjak, osnivačica i direktorica platforme OnsiteHub, koja se bavi organizacijom poslovnih druženja za tvrtke čiji zaposlenici rade iz različitih destinacija po svijetu, i koja je, prema tome, s temom dobro upoznata, upozorava i na loše strane s kojima se digitalni nomadi suočavaju u Hrvatskoj. Kaže da razlog relativno malog broja digitalnih nomada u Hrvatskoj možemo pronaći u povezanosti, infrastrukturi i dostupnosti sadržaja.
“Hrvatska nažalost ne nudi previše zanimljivog sadržaja mimo mora, sunca i prirode, posebno ne sadržaja poput umrežavanja koji pružaju popularne destinacije koje su hubovi digitalnih nomada (Lisabon, Bali, Bansko)”, ističe Martinović Koprivnjak napominjući da na svemu tome moramo poraditi. “Svi naši aerodromi na moru su katastrofalno loše povezani izvan sezone, dok na otocima nemamo niti infrastrukturu za kvalitetan rad, kao što je optika, odnosno brzi internet. Nadalje, inflacija nas je definitivno izbacila s liste pristupačnih destinacija, tako da nam ni to više nije benefit koji je dugo postojao”, upozorava. Kao razlog pada broja zahtjeva za vizama digitalnih nomada navodi birokraciju.
“Od ljudi u mojoj mreži, od kojih su mnogi digitalni nomadi koji su imali hrvatsku vizu, čula sam da im se nije “isplatilo”, to jest da je birokracija prezahtjevna za tako kratko trajanje vize”, napominje.
Nose korist za zajednicu
Takva se viza donedavno, odnosno do ožujka ove godine, kada su na snagu stupile izmjene Zakona o strancima, mogla dobiti na godinu dana, a izmjenama ju je moguće dobiti na 18 mjeseci (godinu i pol) uz mogućnost produljenja za dodatnih pola godina, ako je prva viza odobrena na manje od maksimalnih 18 mjeseci.
Iz DNA Hrvatska poručuju da pozdravljaju ove zakonske izmjene. Hoće li one utjecati na veći broj zahtjeva državljana iz trećih zemalja? Trenutačna statistika to ne pokazuje. Podaci MUP-a za prvih šest mjeseci kažu da su predana 672 zahtjeva od čega je odobreno njih 220.
Njihovo snažnije privlačenje svakako bi bilo dobrodošlo jer digitalni nomadi nose brojne prednosti. Osim ekonomskih (u prosjeku, prema nomads.com, digitalni nomadi zarađuju 85 tisuća dolara), nose i društvene benefite, slažu se naši sugovornici. Iz udruge DNA Hrvatska naglašavaju da digitalni nomadi, osim ekonomskog utjecaja, stvaraju kulturnu razmjenu i međunarodne veze koje jačaju imidž Hrvatske kao gostoljubive i inovativne nacije. Osnivačica OnsiteHuba dodaje do nose i nove poglede i promišljanja.
“Digitalni nomadi su među proaktivnijim skupinama tako da u mjestima gdje dođu i provode vrijeme vrlo često pokreću zajednice, think-tankove, razmjene i druženja koji pridonose boljitku društva”, navodi.
