Marcus vodi tim od osmero zaposlenika. I dok se većina tima bori da ispuni zadatke na vrijeme i u skladu s uputama, jedna zaposlenica, Jennifer, bez problema uspješno izvršava sve zadatke. Postavlja pitanja kada nešto nije jasno i preuzima odgovornost za vlastite pogreške. Dosljedno isporučuje kvalitetne uratke. Marcus često poželi da je može klonirati kako bi u timu imao još sedam takvih osoba, prenosi TočkanaI.
Zvuči poznato? Mnogi se lideri mogu poistovjetiti s ovim izazovom.
Možda ne možete klonirati svoje najbolje zaposlenike, ali možete pomoći svom timu da usvoji kognitivne navike ljudi poput Jennifer kako bi razvili vještinu odgovornosti. Stručnjaci iz NeuroLeadership Instituta godinu dana su analizirali ponašanja odgovornih ljudi s kognitivnog aspekta. Tražili su odgovor na pitanje koje mentalne navike krase ljude koji se ističu odgovornošću? Posebno su se istaknule tri navike: usklađena očekivanja, djelovanje s namjerom i preuzimanje odgovornosti za vlastita djela, navode Chris Weller i David Rock iz NeuroLeadership Instituta.
Odgovorni ljudi jasno znaju što trebaju učiniti, zadatke obavljaju promišljeno i svjesno, te uče iz rezultata koje postižu – bez obzira na to jesu li pozitivni ili negativni.
Usklađena očekivanja
Jedan od glavnih razloga niske odgovornosti kada govorimo o radnoj kulturi je neusklađenost očekivanja. Menadžer očekuje da će zaposlenik napraviti jedno, a zaposlenik misli da treba napraviti nešto drugo. To vodi razočaranju i gubitku povjerenja.
U mozgu neispunjena očekivanja aktiviraju signale pogreške. Tada razina dopamina opada, motivacija slabi, a frustracija raste – mozak pokušava prilagoditi očekivanja stvarnosti. Kad su očekivanja ispunjena, dopamin ostaje stabilan, a povjerenje se održava.
Prva navika proaktivne odgovornosti – usklađivanje očekivanja – znači da zaposlenik mora jasno znati što se od njega očekuje. To je temelj djelotvornosti jer se tada stvara neuronska sinkronizacija – privremena usklađenost moždane aktivnosti između dvoje ljudi koji razmjenjuju informacije na identičan način.
Sinkronizacija također koristi međuljudskim odnosima jer ispunjena očekivanja grade povjerenje, dok ga neispunjena nagrizaju. Usklađivanjem očekivanja na početku projekta, kolege ulažu u dugoročan odnos.
Taktika: Potaknite tim na komunikaciju koja je sažeta, specifična i velikodušna. Na primjer: umjesto “Pošalji mi izvještaj do 17 sati”, recite: “Pošalji mi izvještaj e-mailom do 17 sati po srednjoeuropskom vremenu i priloži ga kao PDF.”
Djelovanje s namjerom
Nakon što se očekivanja usklade, zaposlenik mora preuzeti odgovornost za izvršenje zadatka na najvišoj razini. Učinkoviti ljudi to često postižu povezujući zadatak s višim ciljem, a zatim svjesno djeluju prema željenom ishodu.
Svrha pokreće motivaciju. Kad znamo zašto nešto radimo i vidimo učinak svog rada, imamo veću unutarnju motivaciju. Intrinzične nagrade poput osjećaja postignuća snažnije su od vanjskih poput novca ili statusa.
Učinkoviti ljudi također djeluju promišljeno – istražuju sve mogućnosti, izbjegavaju pretpostavke i paze na kognitivne pristranosti koje mogu ometati kvalitetu odluka. Na primjer, sklonost prema brzini može dovesti do previda važnih detalja.
Taktika: Pomozite zaposleniku da identificira vlastiti interes ili korist od projekta. Možda je to prilika za razvijanje nove vještine ili doprinos važnom cilju. Postavljanjem pitanja “zašto”, ojačat ćete osjećaj svrhe i posvećenosti svom radu.
Preuzimanje odgovornosti
Odgovornost ne znači samo izvršavanje zadataka – ona uključuje praćenje rezultata svog rada. Čak i najbolje namjere mogu imati neočekivane posljedice. Odgovorni lideri prepoznaju utjecaj svojih odluka i prilagođavaju se kako bi nastavili prema cilju.
Proaktivna odgovornost traži mentalitet rasta – vjerovanje da su pogreške prilike za učenje, a ne znak nesposobnosti. Učinkoviti ljudi ne zadržavaju se na neuspjesima ni na uspjesima – oni se emocionalno osvrnu, ali fokusiraju se na nove ciljeve.
Taktika: Najvažnije vrijeme za preuzimanje odgovornosti je kad stvari pođu po zlu. Naučite tim kako se dobro ispričati:
preuzeti odgovornost
objasniti kako će se situacija ispraviti
pitati za mišljenje drugih. Učenje iz pogrešaka čuva povjerenje i potiče rast.
Odgovornost nije čarolija – ona je navika
Zahvaljujući ovim trima navikama, Marcus osjeća da je sposoban pomoći svom timu da razvije vještinu odgovornosti. Jennifer možda ima prirodan talent za postizanje rezultata, ali njezin uspjeh nije čarolija.
Potrebno je vrijeme da proaktivna odgovornost postane navika, ali uz pravi fokus svi u timu – uključujući vas – mogu postati osobe koje ispunjavaju i premašuju očekivanja. Ono što nam djeluje kao “čarolija” zapravo je primjena neurologije u praksi.
Izvor: TočkanaI